BOLEST COVID 19 i POST COVID SINDROM
Definicija Post Covid sindroma ili kako ga još nazivaju "dugotrajni kovid – long covid" još uvek nije konačna. Svakodnevno saznajemo kako karakteristika same bolesti, tako i novine u lečenju COVID-19 (Corona Virus Disease 2019). Ovome sigurno doprinosi i sam virus SARS-CoV-2, koji svojim mutacijama menja kako brzinu širenja i kliničku sliku, odnosno simptome, tok i trajanje bolesti, tako i na žalost i ishod oboljenja. Mehanizam nastanka dugotrajnih posledica izazvanih virusom SARS-CoV-2 na ljudsko zdravlje i dalje nije sasvim jasan. Smatra se da je jedan od glavnih razloga dugotrajnog trajanja simptoma povezanih sa post kovid 19 sindromom, zapravo infekcija, koja u organizmu dovodi do prolongiranog imunološkog odgovora. Svedoci smo da se sve više zdravstvenih radnika uključuje u lečenje akutno obolelih pacijenata, a isto tako i u lečenje osoba kod kojih bolest pokazuje karakteristike dužeg trajanja, uz pojavu sve šireg dijapazona komplikacija, sada već na skoro svim organskim sistemima. Prema nekim istraživanjima više od 10% bolesnika ima tegobe koje traju duže od tri nedelje, a oko 20% pacijenata se potpuno oporavi nakon pedesetak dana od početka bolesti. Ukoliko tegobe traju duže od tri nedelje, bolest nazivamo produženi COVID-19; a ukoliko tegobe traju traju duže od tri meseca, onda se radi o hroničnom post COVID-19 sindromu.
Kako zapravo nastaje ova virusna infekcija i kakve promene u organizmu prouzrokuje? Pri kontaktu sa infektivnim agensima iz spoljašnje sredine, naš imunološki sistem ima sposobnost da se uspešno izbori sa većinom ovih agenasa, što važi i za virus SARS- CoV-2. Uspešno neutralisanje infektivnog agensa se u velikom broju dešava već pri kontaktu virusa i odbrambenih barijera gornjeg disajnog trakta – nosne sluznice i drugih delova gornjih disajnih puteva. Ukoliko se virus ne neutrališe na ovoj prvoj "borbenoj" liniji, aktivira se sledeća faza našeg urođenog (nespecifičnog), ćelijskog imuniteta, a zatim i kompleksni mehanizam specifičnog imunskog odgovora. Ovaj kompleksni imunološki odgovor ili u potpunosti neutrališe virus ili u nekim slučajevima izmiče kontroli, postaje nekontrolisan i prekomeran, što vodi nizu drugih neželjenih događaja koji mogu zbog tzv. "citokinske oluje" pacijentu da ugroze život, te da nastane čak i smrtni ishod ili pak da načini značajna oštećenja jednog ili više organa u ljudskom telu i da nastane tzv. POST COVID SINDROM. Sa njim se mogu suočiti svi pacijenti, bez obzira na težinu bolesti. Kako pacijenti sa blažom formom bolesti, srednje teškom ili sa teškim oblicima bolesti praćenim upalama pluća, kao i oni sa komplikacijama zbog kojih su koristili kiseoničnu potporu ili bili životno ugroženi (na aparatima za neinvazivnu ili invazivnu ventilaciju). Za kompletnu, pravovremenu dijagnostiku i odgovarajuću terapiju je često neophodan i timski, pa i multidisciplinarni pristup bolesniku.
PLUĆA i POST COVID SINDROM Virus SARS-CoV-2 preko respiratornih puteva dospeva do najudaljenijih delova pluća, do terminalnih bronhioloa, alveola, pa i međualveolarnih pregrada i mikrocirkulacije u njima, uzrokujući najčešće obostrane intersticijalne upale pluća. Dolazeći do alveolarnih pregrada i plućnog intersticijuma, virus oštećuje i površinske-pokrovne ćelije disjanih puteva uzrokujući bronhitise i bronhiolitise. Simptomatologija oboljenja disajnog trakta u odmaklom stadijumu bolesti ogleda se u pojavi dugotrajnog, uglavnom suvog nadražajnog kašlja-kašljucanja, slabije ili izrazito slabe tolerancije napora, osećaja pritiska u grudnom košu, osećaja nedostatka vazduha posebno pri naporu, pa čak i u miru, odnosno, prisustvom kratkog daha uz povećanje frekvence disanja. Veoma je bitno simptome dobro razlikovati u odnosu na poremećaje - oboljenja kardiovaskularnog sistema i/ili respiratpornog sistema, a može da se radi i o mešovitom poremećaju! Ukoliko se osvrnemo samo na poremećaje organa za disanje, u post covid sindromu se srećemo i sa bronhijalnom hiperreaktivnošću, jer virus može da ošteti respiratorni epitel disajnih puteva i da dovede do opstruktivnih poremećaja plućne ventilacije. Neretko kod ovih pacijenata, kao posledica zapaljenskih promena , srećemo se sa u manjoj ili većoj meri prisutnim ožiljnim promenama, odnosno plućnom fibrozm. U dugotrajnom post covidu, kao i u akutnom i/ili postakutnom covidu se možemo susresti i sa poremećajima koagulacionog sistema, koji mogu da dovedu do pojave plućne tromboembolijske bolesti, čija je klinička slika jako slična već navedenim tegobama. Za postavljanje decidne dijagnoze pored detaljno uzete anamneze i kliničkog pregleda, neophodno je izvršiti analizu laboratorijskih parametara, kao i pravovremeno razmotriti primenu pojedinih specifičnih pulmoloških dijagnostičkih procedura kao što su: pregled plućne funkcije (spirometrija, plezizmografija), određivanje gasnih analiza u mirovanju i nakon opterećenja, određivanje kapaciteta difuzije, radiografija grudnog koša, visokorezolutna kompjuterizovana tomografija grudnog koša, a u slučaju sumnje na tromboembolijsku bolest plućnih arterija potrebno je načiniti kompjuterizovanu plućnu angiografiju ili scintigrafiju pluća.